O projektu

Najnovija saznanja ukazuju na potrebu istovremene usmjerenosti intervencijskih sustava za djecu, mlade i odrasle osobe s problemima u ponašanju na pojedinca s problemom i na njegovu obitelj. Stoga stjecanje novih znanja o obiteljima u riziku i razvoj novih intervencija i usluga predstavljaju stalni, kako istraživački, tako i stručni izazov.

Opći cilj predloženog istraživanja je utvrditi obilježja specifičnih skupina obitelji u riziku, njihovu otpornost, spremnost na promjenu, spremnost na intervenciju i zadovoljstvo životom, kao set novijih, nedovoljno istraženih procesa koji mogu biti od važnosti za planiranje kompleksnih intervencija za te obitelji. Specifični ciljevi odnose se s jedne strane na razvoj metodologije istraživanja s obiteljima u riziku, a s druge strane na utvrđivanje relacije među navedenim obilježjima obitelji u riziku, što do sada nije bilo istraživano u Hrvatskoj. Istraživanje će biti provedeno na prigodnom uzorku od 200 obitelji u riziku čiji je najmanje jedan član zbog problema u ponašanju korisnik intervencije u području obrazovanja, socijalne skrbi, mentalnog zdravlja i/ili pravosuđa, u Gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji. Primijenit će se različite metode prikupljanja i analize kvantitativnih i kvalitativnih podataka. Zbog metodološke složenosti te sadržajne i etičke osjetljivosti nacrta istraživanja, projektne aktivnosti provodit će relativno veliki, pomno sastavljen istraživački tim čime su osigurane kompetencije u području znanstvene metodologije te teorijskih i stručnih aspekata istraživanih problema. Uz nove spoznaje o obilježjima obitelji u riziku, doprinos istraživanja očekuje se i u području razvoja metodologije istraživanja s obiteljima i u obiteljskom okruženju. Ishodi istraživanja omogućit će kreiranje smjernica za planiranje kompleksnih intervencija s obiteljima u riziku temeljem korisničke perspektive i znanstveno utemeljenih podataka.

Zašto radimo ovo istraživanje

Dosadašnja izučavanja sustava i pojedinačnih intervencija za osobe s problemima u ponašanju na znanstveno relevantan način u Hrvatskoj nisu ostavila dovoljno značajnijih tragova u postojećoj intervencijskoj praksi. To se osobito odnosi na intervencije usmjerene prema djeci i mladima s problemima u ponašanju na područjima interveniranja koja su od užeg, stručnog i znanstvenog, interesa za socijalnopedagošku disciplinu i to odgojno-obrazovno (pedagoško), socijalno, korekcijsko i terapeutsko/tretmansko područje. Zbog rastuće složenosti obilježja populacije osoba s problemima u ponašanju (uključujući rizična ponašanja, poremećaje u ponašanju, počinjenje kaznenih djela) i okolnosti u kojima žive te osobe, već više desetljeća pitanja društvenih intervencija zahtijevaju, s jedne strane interdisciplinarni pristup, a s duge strane usku međusektorsku suradnju (prije svega sektora obrazovanja, zdravstva, socijalne politike i pravosuđa). Najnovija saznanja ukazuju na:

istovremenu usmjerenost na dijete/mladu osobu i na obitelj na način da njihove potrebe diktiraju vrstu intervencije i povezivanje sektora koji ih provode (Elber i Keenan, 2004.; Jenson i Fraser, 2006.; Welsh i Farrington, 2006.; Uhlendorff, 2008.; Petrosino, Derzon i Lavenberg, 2009.; Fagan, Van Horn, Antaramian i Hawkings, 2011.);
proces donošenja odluke o izboru intervencije za osobe s problemima u ponašanju treba biti utemeljen na standardiziranim postupcima procjene individualnih i obiteljskih obilježja, potreba i okolnosti (Gudbrandsson, 2006.) te sudjelovanju i participaciji članova obitelji u cijelom procesu;
potrebu za razvojem novih i osnaživanjem postojećih intervencija i usluga za sve, posebice pojedince i obitelji u visokom riziku u zajednici, utemeljenu na snažnim dokazima o povezanosti nedostataka i/ili fragmentiranosti mjera/intervencija/usluga za obitelji i broja i vrste izvanobiteljskih, odnosno institucionalnih smještaja/intervencija za djecu i mlade (Dagenais, 2004.; Gudbrandsson, 2006., Healthy Child Manitoba, 2010.; Maurović, 2010.; Fain, Greathouse, Turner i Weinberg, 2014.);
poticanje i održavanje kontakata djece s roditeljima koji su na izdržavanju kazne, liječenju i sl., uz maksimalnu podršku zajednice, kako bi se izbjegle bar neke od brojnih negativnih posljedice po te obitelji (Recomm. No.(99)22, Loper, 2006; DeFina, Hannon, 2010; Celinska, Siegel, 2010);
veću usmjerenost na istraživanje i razumijevanje obitelji i obiteljskih problema (Gudbrandsson, 2006.), te akcijska i evaluacijskih istraživanja u svrhu razvoja i evaluiranja programa usluga usmjerenih na zaštitu i osiguravanje razvojnih potrebe i prava djece (Nacrt Nacionalne strategije za prava djece u Republici Hrvatskoj od 2014. do 2020. godine, mjera 1.4.).

Postojeće evaluacijske studije u svijetu pokazuju da su intervencije u obitelj i s obitelji, kako preventivne, tako i intenzivne pomoći, ne samo uspješnije od pojedinačnih ili izdvajanja djece iz visoko rizičnih obitelji, već i isplativije, a od strane korisnika bolje prihvaćene, osobito kada je riječ o sprječavanju izdvajanja djece iz obitelji (Dagenais, 2004.; Healthy Child Manitoba, 2010.; Maurović, 2010.; Dekovic i sur., 2012.; , Szarota i Majerek, 2013.; Fain i sur., 2014., Welsh Government, 2014.). Nasuprot tim vrijednosnim odrednicama i porukama istraživanja stoje saznanja o trenutnom stanju pojave i intervencijske prakse za populaciju osoba s problemima u ponašanju u Hrvatskoj te rezultati nekoliko novijih, domaćih istraživanja. Nasuprot zahtjevnom stanju glede potencijalnih rizika i problema u ponašanju djece, mladih i odraslih, potvrđenom statističkim podacima i rezultatima relativno malog broja istraživanja, uz napredno nacionalno zakonodavstvo, stoje sustav i praksa nedovoljno dostupnih, izdiferenciranih i međusobno povezanih intervencija. I, uz sve to, sustav intervencija čija reprezentativnost, učinkovitost i djelotvornost uopće nije znanstveno utemeljena i provjerena. Pritom se, i u javnosti i u struci, ima u vidu kako takav sustav nije lako izgraditi, niti održavati te se prepoznaju novija nastojanja usmjerena ka deinstitucionalizaciji i razvoju programa u zajednici za sve osjetljive skupine.

Slijedom navedenog kao izazovi postavljaju se pitanja: kako iskoristi postojeći fond znanja o obilježjima populacije i sustava intervencija za njegovo unaprjeđenje; kako proširiti znanja o onim obilježjima pojedinaca i obitelji u riziku koji su od ključne važnosti za ostvarenje ciljeva različitih vrsta i razina intervencija; kako razviti intervenciju koja će omogućiti da se istovremeno obuhvate problemi/rizici izraženi na različitim životnim područjima (zdravlja, obrazovanja, pravosuđa) te da se istovremeno u nju, uz ključnog korisnika uključe svi drugi važni dionici (obitelj, razred, zajednica, različiti sektori); kako istraživati „privatni svijet“ pojedinaca i obitelji u otporu prema promjeni i intervenciji, te nositeljima intervencijskih aktivnosti; kako uobičajene metode prikupljanja kvantitativnih i kvalitativnih podataka s pojedincima primijeniti u obiteljskom okruženju; kako uskladiti razumijevanje populacija u riziku, intervencija i promatranih fenomena kao interdisciplinarnih i multidisciplinarnih pojava, kako ostvariti pomak fokusa s nedostataka/prevladavanja problema na snage, ne samo kod korisnika, već i stručnjaka, kako uvažiti potrebe pojedinca i populacija na različitim razinama rizika u nediskriminirajućim, na snage usmjerenim pristupima/intervencijama (istovremeno prevladati trend nejednakosti), kako ključna etička pitanja u istraživanjima s pojedincima korespondiraju s ključnim etičkim pitanjima u istraživanjima s obiteljima u našoj kulturi? U pokušaju odgovaranja na te izazove predloženo istraživanje je usmjereno na obuhvat dviju velikih skupina pitanja – znanstveno-istraživačkih te pitanja vezanih uz probleme i potrebe prakse u području interveniranja (prevencije, rane intervencije, tretmana i posttretmana – nacionalna i lokalne razine) prema osobama s problemima u ponašanju i njihovim obiteljima.

Kako je populacija osoba s problemima u ponašanju, vrstom problema, životnih okolnosti, individualnih te obilježjima dobi, vrlo raznolika, u fokusu predloženog istraživanja bit će vrlo specifične skupine osoba unutar te populacije. Radi se, s jedne strane, o skupinama osoba iz populacije o čijim obilježjima i potrebama za intervencijom u ovom trenutku u Hrvatskoj imamo najmanje znanstveno relevantnih, pa i drugih vrsta, znanja (primjerice: odrasle osobe, roditelji koje zloupotrebljavaju sredstva ovisnosti, njihove obitelji i djeca; roditelji zatvorenici, njihove obitelji i djeca; maloljetni roditelji s problemima u ponašanju, njihove obitelji i djeca; učenici s organski uvjetovanim poremećajima u ponašanju, njihove obitelji te intervencijske potrebe), a s druge strane o skupinama djece i mladih iz populacije na koje su najnovija istraživanja (Žižak i Koller-Trbović, 2007.; Koller-Trbović, Žižak, i Jeđud, 2009.; Koller-Trbović, Ratkajec i Mirosavljević, 2009.; Mirosavljević i Koller-Trbović, 2011.; Žižak i sur., 2012.; , Žižak i Koller-Trbović, 2013.) ukazala kao na osobe s umjerenim ili visokim rizikom u području obiteljskog života i roditeljstva (primjerice djeca i mladi s problemima u ponašanju: u institucionalnom tretmanu, kojima je izrečena odgojna mjera pojačane brige i nadzora, koji su u tretmanu u produženom stručnom postupku u školi ili ustanovi, koji pokazuju probleme ovisnosti, nezaposleni su itd.).

Kako bi se ostvarili znanstveno-istraživački i praktični te opći cilj predloženog istraživanja, izučavat će se četiri složena, međusobno povezana teorijska konstrukta koja se do sada nisu istraživala u Hrvatskoj s obiteljima u riziku. To su: (1) otpornost obitelji, (2) spremnost članova obitelji za intervenciju i promjenu, (3) zadovoljstvo životom te (4) kompleksne intervencije.

Istraživački ciljevi

Opći cilj istraživanja je utvrditi obilježja specifičnih skupina obitelji u riziku, njihovu otpornost, spremnost na promjenu, spremnost na intervenciju i zadovoljstvo životom, kao set novijih, nedovoljno istraženih procesa koji mogu biti od važnosti za planiranje kompleksnih intervencija za te obitelji. Specifični ciljevi:

Razviti specifične pristupe u okviru kvalitativne, kvantitativne i «mix-method» metodologije istraživanja obitelji u svrhu planiranja kompleksnih intervencija.
Utvrditi opća i posebna obilježja obitelji u kojima je najmanje jedan član zbog specifičnih rizika/problema u ponašanju korisnik intervencije u području obrazovanja, socijalne skrbi, mentalnog zdravlja i/ili pravosuđa.
Utvrditi obilježja otpornosti, spremnosti na promjenu, spremnosti na intervenciju i zadovoljstva životom obitelji čiji je član zbog specifičnih rizika/problema u ponašanju korisnik intervencije u području obrazovanja, socijalne skrbi, mentalnog zdravlja i/ili pravosuđa.
Ispitati razlike u rizičnim čimbenicima, obilježjima otpornosti, spremnosti na promjenu, spremnosti na intervenciju i zadovoljstvu životom različitih skupina s obzirom na rizičnost obitelji čiji je član zbog specifičnih rizika/problema u ponašanju korisnik intervencije u području obrazovanja, socijalne skrbi, mentalnog zdravlja i/ili pravosuđa.
Ispitati doprinos rizičnih čimbenika, otpornosti, spremnosti na promjenu i spremnosti na intervenciju u objašnjenju percepcije zadovoljstva životom različitih skupina obitelji u riziku.
Definirati smjernice za planiranje (kompleksnih) intervencija s obiteljima u riziku temeljem korisničke perspektive te diseminirati rezultate istraživanja i smjernice

Aktivnosti

Kako bi se ostvarili ciljevi ovog projekta koji se odnose na procjenu obilježja obitelji u riziku čiji je član zbog specifičnih rizika/problema u ponašanju, korisnik intervencije u području obrazovanja, socijalne skrbi, mentalnog zdravlja i/ili pravosuđa te se utvrdile potrebe i snage obitelji, spremnost njezinih članova na promjenu, spremnost na intervenciju te percepcija zadovoljstva životom, planira se provesti složeno istraživanje u kojem će se koristiti kvantitativna i kvalitativna istraživačka metodologija (eng. mixed method studies).Planirana simultana mixed method studija podrazumijeva da se podaci za kvantitativni i kvalitativni pristup prikupljaju u kratkom vremenskom razmaku, pri čemu se rezultati kvantitativnog dijela ne razmatraju prije provedbe kvalitativnog dijela istraživanja.

Etički aspekti

Stjecanje novih spoznaja o roditeljstvu, obiteljskim odnosima (i slično) nedvojbeno je korisno, ali i nemoguće bez istraživanja u obitelji i o obitelji (Roseneil, 2006.; Phoenix i Hollway, 2008.; Thomson, i sur., 2008.). Takva su istraživanja vrlo složena i zahtjevna zbog brojnih aspekata, a posebice etičkih pitanja. Naime, teme vezane uz obiteljske odnose spadaju u osjetljive budući da je riječ o privatnim i intimnim dijelovima života u obitelji koje se često doživljavaju kao nešto što je „sveto“, što se čuva unutar granica obitelji i ne djeli s drugima (Fontes, 2004., 142; Smart, 2006., 155). S obzirom na to, u literaturi postoje brojne etičke smjernice kako istraživati određene odnose u obitelji, posebice nasilje u obitelji (World Health Organization, 2001.; Elsberg i Hiese, 2002; Aronson Fontes, 2004.; Rimac i Ogresta, 2012.), no one se ponajprije odnose na istraživanje navedenih tema s pojedincem, dok su malobrojnije reference (Jordan, 2005.; Gabb, 2010.; Hämäläinen, Pirskanen, i Rautio, 2011.; Morrow, 2013.), koje pružaju smjernice istraživačima vezano uz specifičnosti etičkih dilema kod istraživanja koja se provode s cijelom obitelji. Upravo stoga, u istraživanju s obitelji u sklopu ovog projekta krenut će se od poznatih etičkih principa istraživanja koji će biti upotpunjeni etičkim specifičnostima istraživanja s obitelji. Poželjna istraživačka praksa nalaže da polazni okvir etičkih normi proizlazi iz etičkih standarda i zakonskih okvira. U Hrvatskoj je takva istraživačka praksa regulirana Etičkim kodeksom istraživanja s djecom (Ajduković i Kolesarić, 2003.), etičkim kodeksima pojedinih profesija, Etičkim kodeksom Sveučilišta u Zagrebu (2007.) te pojedinim zakonima (Zakon o izvršavanju kazne zatvora, 1999., Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, 2010., Kazneni zakon, 2011., 2012., Zakon o probaciji, 2012. i Obiteljski zakon, 2014.).

U ovom istraživanju, istraživački tim poštovat će smjernice iz navedenih etičkih kodeksa, te odredbe zakona. To znači da će se poštovati opća načela etičnosti istraživačkog postupka: važnost pune informiranosti o svrsi i postupcima provedbe istraživanja, autonomija ispitanika u odluci o sudjelovanju u istraživanju, povjerljivost podataka, zaštita dobrobiti sudionika te spoznajna korist istraživanja (Rimac i Ogresta, 2012.). Uz to će se pažnja posvetiti mogućim etičkim problemima specifičnim za provođenje kvantitativnog i kvalitativnog istraživanja sa svim članovima obitelji u domu obitelji Kako bi se ispoštovala navedena opća etička načela te uvažile specifičnosti provođenja istraživanja s obitelji, predviđeno je sljedeće:

Istraživački tim će prije nego li krene u istraživanje tražiti suglasnost za provođenje istraživanja od strane Etičkog povjerenstva Fakulteta i nadležnih ministarstava. -Nakon dobivene suglasnosti, putem nadležnih institucija bit će identificirane obitelji kojima će biti ponuđeno sudjelovanje u istraživanju.
Obitelj će kontaktirati stručnjak nadležan za provedbu intervencije kriterijskog člana, te će svakom članu obitelji biti objašnjena svrha i ciljevi istraživanja, postupci provođenja istraživanja te rizici i potencijalne dobiti za obitelj kako bi svaki član za sebe (a roditelji dodatno i za djecu) dali svoju autonomnu odluku za ne/sudjelovanje u istraživanju. Rizici koji će biti pojašnjeni odnose se na zakonsku obvezu istraživača da prijavi ugroženost dobrobiti nekog od člana obitelji u obitelji (pitanja zanemarivanja djece i zlostavljanja člana/ova obitelji). Moguće dobiti od istraživanja prezentirat će se u odnosu na one navedene u literaturi i prepoznate u sličnim stranim istraživanjima (mogućnost razgovara o temi o kojoj ispitanici nemaju priliku razgovarati u svakodnevnom životu, mogući osnažujući učinak za obitelj kao i njihova mogućnost verbaliziranja svega onoga što smatraju dobrim i lošim u intervencijskom sustavu, te njihova uloga u kreiranju novih znanja o potrebama i resursima obitelji čiji je član korisnik neke od intervencija, a na temelju kojih će se kreirati smjernice sa primjerene intervencije s obiteljima).
Članovima obitelji zajamčit će se povjerljivost podataka, odnosno jamčit će im se da niti jedan podatak (osim onaj koji bi se odnosio na ozbiljnu ugroženost člana/ova obitelji) neće biti dostupan nikome osim istraživačkom timu, a podaci će se koristiti isključivo u znanstvene svrhe.
Dobrobit sudionika štitit će se na način da će posebno educirani i iskusni istraživači ulaziti u obitelji pri čemu će voditi računa o načinu ulaska u obitelj i načinu komuniciranja s članovima obitelji. Istraživači će koristiti prihvatljivu stručnu praksu ulaska u obitelj (Jordan, 2006.).
Pripremu za razgovor o osjetljivim temama istraživači će provodit tako da će svako pitanje iz tog područja započeti kratkom najavom teme i provjerom žele li članovi obitelji odgovarati na taj set pitanja. U tom pogledu, davanje suglasnosti bit će kontinuirani proces tijekom cijelog istraživanja.
Prije nego krene istraživanje, istraživački par će zajedno s obitelji dogovoriti plan postupanja ovisno o različitim situacijama (npr. kako istraživački tim treba postupati ukoliko netko bude plakao, ne bude želio odgovoriti na pitanje, ako kaže nešto što drugi član/ovi ne žele da bude registrirano, ako dođe do razilaženja u mišljenju među članovima obitelji), pri čemu će se voditi računa o etičnosti prijedloga.
Tijekom istraživanja svakoj će obitelji biti dodijeljen bon (za kupnju prehrambenih artikala u određenom dućanu) kao kompenzacija za vrijeme i trud uložen u istraživanje pri čemu će se osobita pozornost posvetiti usklađenosti istraživačkog tima u načinu na koji će se o toj temi s obitelji razgovarati kako bi se izbjeglo razumijevanje da se radi o „nagovaranju ili podmićivanju“ na sudjelovanje u istraživanju.
Sve eventualne etičke dileme i pitanja vezana uz istraživanje u obitelji koja je nemoguće predvidjeti u potpunosti unaprijed članovi istraživačkog tima moći će proraditi unutar tima i s vanjskim konzultantima zaduženim za to područje.
Svi dobiveni podatci čuvat će se najdulje 48 mjeseci računajući od dana intervjua/ispunjavanja instrumenata. Podatci će se čuvati na sigurnome mjestu u skladu sa smjernicama o zaštiti podataka (Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskoga parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti osoba pri obradi osobnih podataka u ustanovama i tijelima Zajednice te o slobodnome protoku takvih podataka i Zakon o zaštiti osobnih podataka, 103/03, 118/06, 41/08, 130/11, 106/12). Nakon 48 mjeseci od naznačenog datuma, podatci će biti uništeni.